U subotu, 01.05.2010 održan je po redu četrnaesti susret ministranata Hrvatskih katoličkih misija u Bavarskoj, kojemu je domaćin bila Hrvatska katolička misija Nürnberg.
Dok su ministranti sa svojim voditeljima pristizali autobusima i osobnim vozilima, vlč. Rudolf Belko i njegovi marljivi pomagači posebno su se molili za lijepo vrijeme.
Nakon kratke okrijepe ministranti i njihovi župnici, časne sestre, đakoni, pastoralni i ostali suradnici okupili su se u dvorani misije Nürnberg na zajedničku sv. misu.
Prije sv. mise don Rudi je pozdravio sve ministrante i njihove voditelje i kratko se obratio važnim napomenama.
Sv. misu vodio je, na ovome susretu naj stariji svećenik, fra Luka Livaja iz HKM München, koji je svim ministrantima u propovjedi ispričao svoja iskustva ministriranja i sa nekoliko primjera potaknuo sve na razmišljanje, kakvi ministranti žele biti.
Glazbeni dio sv. mise predvodili su svirači je zbor djece iz HKM München na čelu sa s. Nikolinom Bilić, premda su svi ministranti i ministrantice marljivo pjevali i tako slavili Boga.
Nakon sv. mise vrijedni su suradnici HKM Nürnberg pretvorili u samo nekoliko minuta dvoranu u kojoj je služena sv. misa u veliku blagovaonicu. Marljive domaćice i pomoćnice su poslužile sve ministrante, njihove voditelje i domaće goste obilatim i ukusnim ručkom. Stariji su iskoristili vrijeme nakon ručka za kavicu i kolače koje su domaćice u velikom izobilju pripremile, dok su mališani već nestripljivo čekali da se krene na igralište i počnu natjecanja.
Don Rudi nije ni uspio do kraja najaviti da se polako krene prema igralištu dok je oko 350 ministranata i ministrantica u ruke zgrabilo svoje torbe i opremu i uputilo se na obližnje igralište. čim je napravljena zajednička slika počela su natjecanja u trčanju po razredima. Tračalo se po razredu podjeljeno na ženske i muške grupe.
Zanimljivo je bilo vidjeti kako se baš oni najmanji najviše trude za pobjedom, ali nakon dolaska u cilj se pruža ruka i pobjedniku i gubitniku, točno onako kako je đakon Mate Kutleša najavio za vrijeme mise.
Nakon trčanja su počele i druge discipline natjecanja: nogomet i graničar. Budući da je bilo puno ministranata, organizatori su odredili da se igra sve na po dva terena, tako da bi sve grupe imale šansu pokazati svoje sposobnosti i vještine.
Druženje na igralištu je trajalo sve do u kasno popodne, dok nije kiša zaustavila takmičenja.
Ministranti su se opet okupili u dvorani misije, gdje su sudci pribrojavali osvojene bodove i pobjeđene utakmice. Da čekanje na podjelu nagrada nebi bilo previše dugočasno, fra Luka se pobrinuo za vanredan program sa ministrantima. Opet je „stari“ fra Luka dokazao da nije bitno koliko tko ima godina ako ima ljubavi i volje raditi sa djecom. Nakon nekoliko pjesama koje su otpjevali fra Luka, ministranti ali i don Rudi, sudci su počeli dodjeljivati nagrade.
Trčanje je bilo nagrađivano po razredima i grupama sve do trećega mjesta sa medaljom. Zasluge u nogometu i graničaru nagrađivane su pokalima.
Sve misije koje su bile na susretu vratile kućama sa medaljama, jer su se ministranti svih misija jednako trudili, što su i nagrade dokazale.
Na izlasku iz dvorane svaki ministrant je dobio jos po jedan paket sa hranom za put, na koji su se sve misije osim domaćina uputile.
Zasigurno će svaki ministrant i ministrantica imati šta ispričati svojim prijatljima i prijateljicama, braći i sestrama, tatama i mamama, pa čak i bakama i djedovima, jer su svi zadovoljni i sretni ali i sa puno lijepih doživljaja krenuli svojim kućama.
Za HKM Freising
Kruno Janković