1. Postaja | | 3. Postaja | |

DRUGA POSTAJA
Isus prima na se križ

Kao Sin Božiji znao je sve...
A da li je kao čovjek znao da će ponijeti baš križ?
Križ, koji time postaje simbolom svih naših teših trenutaka, dvojbi, lutanja, patnji? Koji će Mu se duboko urezivati u rame, koji će Ga tjerati da posrće, da se sapliće, da se znoji pod njegovim teretom? Tijelo izbičevano, krvavo, ispljuvano... i brdo, kojim se treba penjati, dok noge podrhtavaju i duša plače...Golgota, neravna, kamenita... Još je daleko kraj koji će proslaviti taj isti križ, još je daleko kraj gdje će umrijet, - a oživjet!

Često se bojimo. Križa, muke, poruge...pa bježimo ljudskom, svjetovnom,lakšem, na ovom varljivom svijetu sjajnijem rješenju... Često pljujemo, da ne budemo popljuvani, šibamo, da ne budemo bičevani, guramo od sebe križ, da nas ne razapne svjetina... A Spas je daleko, mislimo lakovjerno... što prije se čvrsto priljubimo uz svoje križeve! Podmetnimo ramena pod bič i obraz na udarac! Jer upravo sada prolazimo svoje Golgote!
Padajmo, saplićimo se i plačimo od radosti!
Naš je Početak na vrhu brda!