| | 2. Postaja | |

PRVA POSTAJA
Isusa osuđuju na smrt

Kada je Isus osuđen, sijalo je sunce... U izmaglici jare nejasno je vidio svjetinu, što kao u delirijumu viče: "Propni ga, propni!"
Pilat ruke pere, žene nepogriješivo, instinktivno, osjećaju nepravdu. Petar se skriva medju svijetom... Sunce je, a tama pokriva ljudska srca... Isus šuti.... Jer tako najbolje govori.... A trebaju li uopće riječi ovoj bolnoj lakrdiji?... "Neka bude volja Tvoja!" - pomisli dok su Ga pripremali za bičevanje, kezeći se, rugajući se, po Njemu pljujući...
Da su znali...
Da su samo znali...!

U ime generacija naših predaka i u ime nas samih, pokajmo se za sve oprane ruke od Krvi Jaganjčeve, za sve udarce, zle poglede i lakomislene, jeftine izdaje koje su se desile i dešavaju se... I pomolimo se da postanemo svjesni naših svakodnevnih izdaja, osuda i ruku opranih od odgovornosti, ljubavi prema slabijem, nezaštićenom, nemoćnom... prema svom bližnjem...