PIJESKA ZRNA

Zašto svoje misli mučim
kad mi na put dug je poći?
-Nije moje da odlučim
kojeg dana ili noći!

Život moj su pijeska zrna
što obalom morskom klize...
Srce dršće;- Laka srna,
so k`o grijeh me štipa, grize...

Zašto mučim misli svoje,
kada bura huči, ječi..?
Ranjivo mi srce slabo
pred tom pjenom vala kleči!

Kada samo zrno ja sam
i vjetar me lako briše.
Zašto brinem, kad vlast nemam
ni nad jednom kapi kiše?

Kad ne mogu zoru smračit,
niti noći svijetla dati;
Niti mogu zimu smlačit,
bit gospodar sijedoj vlasi...!

čemu slaba nada ljudska,
da i svijet je za me` stvoren?
Kad sam samo lomna ljuska
i u zemlji plitak koren?

Njemu Bogu, Gospodaru,
život vraćam, što mi dade!
Ljubavlju i suzom plaćam
biser - školjkom sna i nade!